Već gotovo pet godina treniram od doma. Svaki dan dobivam vaše poruke u kojima mi pišete da sam vam motivacija i da ste i same počele birati trening kao svoj način brige o sebi. Od svega što sam kroz ovo vrijeme podijelila, baš mi je to najdraže. 🤍
Zato želim podijeliti s tobom što mene zapravo drži, i u danima kad mi se ne da. Jer nije stvar u tome da sam ja uvijek motivirana. Nisam. Stvar je u nečemu drugom.
Kako je sve krenulo
Sve je krenulo spontano. Svoje putovanje sam počela dijeliti na Instagramu jer sam si tako stvorila obvezu. Kako ću sad javno reći da sam krenula, pa onda odustati? Nema šanse. Kod mene to jednostavno pali i vjerujem da svatko od nas treba pronaći neki svoj dodatni pokretač, nešto što te ne pušta da staneš.
Kad sam prvi put uplatila online program, mislila sam da nikako neću biti motivirana sama trenirati doma i da će mi brzo dosaditi. A onda se dogodila prava kemija između mene i Tracy Anderson metode i u ovih pet godina nisam ni jednom pomislila da bih promijenila treninge.
Naravno da je važno pronaći nešto što voliš, bilo da je to teretana, pilates, trčanje ili yoga. Ali to nije ono ključno.
1. Nema pregovora sa sobom
Ono što sam kod sebe primijetila jest da ne razgovaram previše sama sa sobom. Nema onog „hoću li danas trenirati ili ne“. Nema pregovora. Trening će se odraditi. To je dio mene, to sam ja.
Ako se i pojave misli koje me pokušaju sabotirati, ja samo krenem. Odjenem svoj komplet za trening, jer iako treniram doma, volim se osjećati dobro u onome što nosim i to me dodatno pogura. Stanem na prostirku, ponekad i dalje bez neke volje, ali upalim program i krenem. Nekad dam više, nekad manje, ali najvažnije mi je da se pojavim za sebe. Svaki put.
2. Zbog osjećaja nakon treninga
Ono što me najviše gura naprijed jest osjećaj nakon treninga. Taj nalet energije, samopouzdanja i dobrog raspoloženja uvijek me vrati. Prije treninga znam zapeti u nekim mislima i izazovima, a nakon treninga kao da se sve posloži. Ili se možda ništa ne promijeni, ali ja gledam drugačije i sve postane lakše.
Zvuči kontradiktorno, ali upravo onda kad se osjećamo tromo i bez energije, malo kretanja često je ono što nam najviše treba.
3. Snaga, a ne „moram izgledati ovako“
Neću lagati, motivacija su i promjene koje vidiš na svom tijelu. Ali ne na onaj „moram izgledati ovako ili onako“ način. Nego onaj osjećaj kad vidiš da tvoje tijelo postaje snažnije, zategnutije i stabilnije. Kad osjetiš da se drugačije držiš, da se krećeš sigurnije i imaš više kontrole nad sobom. To nije samo izgled, to je osjećaj u vlastitom tijelu.
Velika motivacija mi je i ono što vidim oko sebe. Puno ljudi već u četrdesetima počne imati bolove u leđima, koljenima i nogama, često nakon godina bez kretanja. Shvatila sam da ne želim da to bude i moja priča. To koliko se bolje osjećam, koliko sam pokretnija otkad redovito treniram, ničim se ne može zamijeniti.
4. Trening je i za glavu, ne samo za tijelo
Tih 30, 45 ili 60 minuta može biti samo tvoje vrijeme. Bez posla, obveza, poruka i svega što čeka. Meni je često puno važnije ono što trening napravi s glavom i raspoloženjem nego ono što vidim u ogledalu. Taj osjećaj da sam napravila nešto dobro za sebe.
5. Dovoljno je i 10 minuta
Najbolje od svega je da taj osjećaj može doći i nakon 20, pa čak i 10 minuta. Pogotovo u danima kad nemaš vremena, a ipak odradiš nešto za sebe. Taj osjećaj ponosa je ogroman i upravo te on gura dalje.
Ne trebaš čekati ponedjeljak, novi mjesec ni dan kad ćeš biti odmorna. Nađi video koji ti se sviđa i odradi laganih 10 minuta, samo toliko da osjetiš kako se tijelo pokrenulo. Ako možeš, napravi to odmah ujutro, digni se mrvicu ranije i pokloni sebi to vrijeme.
A onda si daj tri tjedna kontinuiteta. Ne savršenstva, kontinuiteta. Vjerujem da ćeš već tada primijetiti promjene, ne samo na tijelu nego i u tome kako se osjećaš.
6. Ponekad pomogne i ono što obučeš
Ne treba puno da dobijemo onu malu dodatnu motivaciju. Ponekad je to dobra playlista, ponekad trening s prijateljicom, a ponekad komplet u kojem se osjećaš dobro, snažno i samouvjereno. Upravo sam zato stvarala KOE Active kolekciju: da prati tijelo, pruži osjećaj sigurnosti i da se u njoj osjećaš dobro prije, tijekom i nakon treninga.
Redovitost je odluka
Ako još nisi pronašla ono što te pokreće, nema veze. Svejedno kreni. Kreni danas, napravi makar istezanje, 10 minuta, bilo što. Sutra se opet pojavi za sebe. I tako dalje.
Jer na kraju dana redovitost nije stvar motivacije, nego odluke.
Zato te molim da sad zastaneš na sekundu i kažeš sama sebi:
„Ja treniram. Ja brinem o sebi.“
Ponovi to svaki dan prije nego kreneš trenirati. Neka to postane tvoja mantra i tvoj novi identitet, i samo gledaj kako se stvari počinju mijenjati.
Ako želiš da ti ovakvi mali podsjetnici stižu ravno u inbox, prijavi se na KOE listu. A još o tome kako sam naučila slušati sebe pročitaj u tekstu Strah, strpljenje i 10 minuta dnevno.
Follow your KOE. 🤍
Slađana, osnivačica KOE
